Nazivna struja osigurača nije jednaka nazivnoj struji samog osigurača. Nazivna struja osigurača se bira na osnovu struje opterećenja štićene opreme, dok nazivna struja osigurača treba da bude veća od nazivne struje osiguračkog elementa, određene u vezi sa glavnom električnom opremom.
Osigurač se uglavnom sastoji od tri dijela: elementa osigurača, kućišta i nosača. Element osigurača je ključna komponenta koja kontrolira karakteristike osigurača. Materijal, veličina i oblik elementa osigurača određuju karakteristike topljenja. Materijali topljivih elemenata podijeljeni su u dvije kategorije: niska-tačka-tačka i visoka-tačka-tališta. Materijali niske -tačke-, kao što su olovo i legure olova, imaju niske tačke topljenja i lako se tope. Zbog njihove visoke otpornosti, veličina poprečnog presjeka{11}}osigurača je veća, što rezultira više metalne pare koja se stvara tokom topljenja. Prikladni su samo za osigurače sa niskim prekidnim kapacitetom. Materijali sa-tačkom{15} visoke tačke topljenja, kao što su bakar i srebro, imaju visoke tačke topljenja i ne mogu se lako topiti. Međutim, zbog njihove niske otpornosti, oni se mogu napraviti s manjim poprečnim-veličinama presjeka od osigurača sa niskom-tačkom{19}}tačke, proizvodeći manje metalne pare tokom topljenja. Pogodni su za osigurače sa visokim prekidnim kapacitetom. Oblik osigurača je podijeljen u dvije vrste: filamentni i trakasti{22}}oblik. Promjena oblika poprečnog presjeka-može značajno promijeniti karakteristike fitilja. Osigurači imaju različite karakteristične krivulje osigurača koje odgovaraju potrebama različitih vrsta zaštićenih objekata.
